_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
hej!
stani malo!
zar si to ti?
imaš možda brata blizanca??
ili si samo još jedna podvojena ličnost?
daj.
reci mi.
zašto si (opet) promijenio mišljenje?
ili ti je točno rješenje ustvari cijelo vrijeme visilo nad glavom???
pa te, evo, zviznulo.
aha.
zviznula sam te.
nisi ni svjestan.
ali pitam se,
što će se dogoditi kad se osvijestiš...
koji TI ćeš onda biti?
kakvo lažno ime ćeš onda uzeti...
polagano zaključujem,
riječima shvaćam,
da je potpuno svejedno,
jer.
svako tvoje lice,
svaku napirlitanu masku,
svaku prikrivenu misao,
i svaku izvrnutu riječ,
ja ću smatrati jednako prekrasnom.
jer to umijeće ne može imati svatko,
i ne moram se moliti za tebe,
jednostavno ću se moliti tebi,
da u buduće budeš nekako više JEDNA OSOBA.
Don't split your mentality
without thinking twice
your voice has got no reason
now is the time to face your lies
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
znaš.
nisam ni ja puno bolja.
polažem desnu ruku na tipkovnicu i govorim istinu.
volim da mi se laska.
volim da mi se laže, ako je istina neugodna.
volim da mi se kaže svaki prljavi detalj jer ću se osjećati manje grešno.
volim da se misli da sam posebna iako je tako očito da sam dio gomile.
volim imati svoje mišljenje kakvo ima i 90% drugih ljudi koje znam.
volim se praviti da sam strašno pretrpana poslom iako sam u stvari lijena.
volim glumiti da ne čujem tek toliko da bi netko morao ponoviti rečeno.
volim govoriti pametno, u drugima neshvatljivim frazama,
a neshvatljive su im jer ih u stvari niti ja ne razumijem.
igrajte se TOČNO/NETOČNO
možda uspijete dobiti DOVOLJAN, meni stalno uspijeva.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
nezrela djevojka je slagala.
zatim je izašla iz kuće u zapanjujuće toplu jesensku noć.
i tako je sama hodala ulicama.
odlučila je skrenuti s puta.
koraci su je odveli na neosvijetljeni, zabačeni puteljak.
mislila je da je hrabra.
u glavi je zamišljala da ju on gleda.
pitala se što u stvari sada radi.
sjetila se da mora biti neuočljiva.
razbijala je glavu jer je pokušavala dokučiti kojim bi putem njezin otac krenuo.
pa je onda skrenula obrnuto od toga.
napokon je odlučila kamo ide.
u sebi je pjevala već dobro prožvakanu pjesmu.
nije ni primijetila da pjeva na glas.
još je imala prilično za prehodati.
vjetar je jako puhao.
znala je da ju nosi u pravom smjeru.
bio je tako topao, nosio je sretan završetak.
evo je.
teškim korakom se popela na uzvisinu.
promatrala je svjetla dalekih kuća i svjetiljki.
pratila je pogledom aute na mostu.
buljila je u zvijezde pokušavajući pronaći odgovor.
mjesec nije uspjela pronaći.
kao hipnotizirana je sjela.
pronašla ju je u džepu i stavila u usta.
nadala se da nije pukla.
nije mogla pronaći šibicu.
ali na kraju je uspjela.
gledala je kako dim odlazi od nje.
imala je osjećaj da s njom napokon odlazi i loša sreća.
hm.pitam se je li bila u pravu??
nekako imam osjećaj da jest.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
nije lako oprostiti.
ali kad to stvarno zaslužujemo
sve će nam biti oprošteno.
možda niste shvatili,
ali tri različita svijeta je vrlo teško povezati u cjelinu.
biste li oprostili ovim ljudima??
(ovo je retoričko pitanje)
svaki od njih nosi svoje breme i svoje mane.
ali opet, svi ih imamo...
nikad se ne zna,
možda sam i ja lagala.
a možda ćete to sad učiniti i vi...
sretno...
Hide your face forever
dream and search forever
night and night you feel nothing
there's no way outside of my land
You can’t stop me
I love the world with all its lies
You can’t stop me
I’m close enough to kiss the sky
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
May I never be complete.
May I never be content.
May I never be perfect.
Napiši mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li ću umeti.
Reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni
staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad
zažmurim.
Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam...
Napiši mi pesmu, molila je, i nisam znao da li ću umeti.
Voleo sam je tako lako, a tako sam teško to znao da pokažem.
I onda, odjednom, na rasporedu mladeža na njenim leđima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...
I tako, eto ti pesma, ludo jedna.
Đorđe Balašević
***
***
Plave linije flomastera koje ocrtavaju blijedoplave linije njezinih vena. Toplina njegove ruke koja drži njezinu i minijaturni brežuljci ucrtani na njezinoj koži koji obilježavaju buduće obrise njezina života.
Djevojke tamnih očiju
***
Ja: X X
Advertising has us chasing cars and clothes, working jobs we hate so we can buy shit we don't need. We're the middle children of history, man. No purpose or place. We have no Great War. No Great Depression. Our Great War's a spiritual war... our Great Depression is our lives. We've all been raised on television to believe that one day we'd all be millionaires, and movie gods, and rock stars. But we won't. And we're slowly learning that fact. And we're very, very pissed off.
Fight Club