unutra van.
duboko udahni.
pa izdahni.
udah-izdah.
zašto prodavati romantičarske filozofije naivnom umu?
umu poput mojeg.
zašto me tjerati da ponovno pročitam Edgara kad ću to i onako učiniti..
zašto hodati ulicom i držati nekoga za ruku?
kad znaš da to nije TA ruka...
zašto se osjećati sretno?
kad znaš da ta sreća nije za tebe.
toliko puta odlazim i vraćam se.
zaustavim se na sredini sobe.
krenem utišati zvukove.
pa više nisam sigurna je li to ono što želim...
dođe mi da zaplačem.
jer uvijek (naposljetku) sjednem na pod,
od silne želje da učinim NEŠTO.
želim toliko toga.
želim ju nazvati i čuti joj glas,
ali pomislim da nije pametno u ovo vrijeme...
želim napisati nešto.
pa pišem.
imam osjećaj da ću to isto na kraju obrisati.
buljim u ovu tipkovnicu...
pratim pokrete svojih prstiju...
i prvi puta ne znam dočarati osjećaj.
tjeskoba. možda?
ne u potpunosti.
melankolija? djelomično...
rastrganost između toliko misli.
između emocija skrivenih iza zavjesa.
*širom mi zatvori oči*
trebali bi smisliti novi termin za ovo stanje.
oprostite.
uklonit ću ovo.morala sam barem nešto ostvariti.
slušam njegov glas i pitam se.
je li se i on ovako osjećao kad je napisao
život običnog tempa
ili možda onu jesi li sama večeras.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
May I never be complete.
May I never be content.
May I never be perfect.
Napiši mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li ću umeti.
Reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni
staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad
zažmurim.
Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam...
Napiši mi pesmu, molila je, i nisam znao da li ću umeti.
Voleo sam je tako lako, a tako sam teško to znao da pokažem.
I onda, odjednom, na rasporedu mladeža na njenim leđima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...
I tako, eto ti pesma, ludo jedna.
Đorđe Balašević
***
***
Plave linije flomastera koje ocrtavaju blijedoplave linije njezinih vena. Toplina njegove ruke koja drži njezinu i minijaturni brežuljci ucrtani na njezinoj koži koji obilježavaju buduće obrise njezina života.
Djevojke tamnih očiju
***
Ja: X X
Advertising has us chasing cars and clothes, working jobs we hate so we can buy shit we don't need. We're the middle children of history, man. No purpose or place. We have no Great War. No Great Depression. Our Great War's a spiritual war... our Great Depression is our lives. We've all been raised on television to believe that one day we'd all be millionaires, and movie gods, and rock stars. But we won't. And we're slowly learning that fact. And we're very, very pissed off.
Fight Club