lijepo je zavaravati samu sebe.
ali što kad shvatiš da to jest prava ruka.
samo je ti ne znaš zadržati...
pa uvjeravaš samu sebe da je to kriva osoba.
i da je to samo uživanje u nečem nevažnom.
nečem što ti ne može nanjeti bol.
i ne samo sebe, nego i sve ostale koji ti žele dobro.
koji ti ne žele ponovno proživljavanje nečeg što nije vrijedno ponovno proživjeti.
pišem previše često. *kriza*
prevelika potreba za *ventilom*
kako nastaviti kad bi bilo bolje krenuti ispočetka.
predstaviš se kao zaljubljenika u život.
glumiš hladnokrvnu osobu.
flegma.
kao, mene ništa ne može dotaknuti.
više.
mene više ništa ne može iznenaditi.
kao,
sve sam već vidjela.
kao,
previše se puta razočarala.
kao, postala sam imuna na bol, i padove.
a onda te i najmanja sitnica uvjeri u suprotno.
malo, sitno, neznatno zanemarivanje tvojih potreba
postane nepodnošljivo.
jedan dan samoće i već se vračam na staro.
emocionalna nestabilnost.
vrh i dno.
a samo je jedna stvar koja me vraća u oblake.
jer ja još uvijek imam potrebu biti voljena, koliko god ja to ne željela priznati.
znači.
-priznanje
-suočavanje s problemom
i onaj dio koji znam da je neizbježan.
-kazna
o da.
ona uvijek slijedi.
budi brz.
budi nježan.
nisam to zaslužila, ali svejedno, još samo to molim.
*a možda sam opet lagala*
zavaravanje.
gadna stvar.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
May I never be complete.
May I never be content.
May I never be perfect.
Napiši mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li ću umeti.
Reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni
staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad
zažmurim.
Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam...
Napiši mi pesmu, molila je, i nisam znao da li ću umeti.
Voleo sam je tako lako, a tako sam teško to znao da pokažem.
I onda, odjednom, na rasporedu mladeža na njenim leđima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...
I tako, eto ti pesma, ludo jedna.
Đorđe Balašević
***
***
Plave linije flomastera koje ocrtavaju blijedoplave linije njezinih vena. Toplina njegove ruke koja drži njezinu i minijaturni brežuljci ucrtani na njezinoj koži koji obilježavaju buduće obrise njezina života.
Djevojke tamnih očiju
***
Ja: X X
Advertising has us chasing cars and clothes, working jobs we hate so we can buy shit we don't need. We're the middle children of history, man. No purpose or place. We have no Great War. No Great Depression. Our Great War's a spiritual war... our Great Depression is our lives. We've all been raised on television to believe that one day we'd all be millionaires, and movie gods, and rock stars. But we won't. And we're slowly learning that fact. And we're very, very pissed off.
Fight Club