srijeda, 14.05.2008.

po meni se ništa neće zvati.

.... .... ....

sjediš za stolom okrenut leđima svemu što bi se moglo započeti.
razmišljaš o godinama što dolaze. prvo misliš o događajima koji bi se trebali odigrati i o onima koje želiš da se dogode.
ona počinješ razmišljati o vremenu, o vremenu koje prolazi i zapitaš se koliko će ga još proći.
pitaš se koliko ćeš se još puta sjedeći u sasvim ubičnoj jednokrevetnoj sobi obasjan svjetlošću obične bijele žarulje zapitati isto.
i tada se zapetljaš u mislima između razmišljanja o budućnosti i razmišljanjima u kojima ćeš se nekada u budućnosti sa sjetom prisjećati događaja iz prošlosti.
s onim poznatim osjećajem kiselosti tamo negdje u grlu gdje zadnji puta osjetite upravo progutani zalogaj, po jagodici palca prevlačim stranice knjige.
ne volim zbrajanje i oduzimanje na kraju autobiografskih romana. bojim ih se u stvari. sve se svede uvijek na isto.
vrijeme koje je pobjeglo, ustajale uspomene, ljude koji su otišli, ljude koji su ostali i ljude koji više nisu što su bili.
isti osjećaj beznađa i strah od budućnosti o kojoj nikad u stvari nisi razmišljao, jer svi se snovi zaustavljaju na onim godinama poslije kojih misliš da ti neće trebati. zar itko sanja o divnim unucima koji će se brinuti o njemu kad ostari??
znam da će na posljednjoj stranici ponosno stajati patetična misao koja će te natjerati da još neko vrijeme razmišljaš o svemu što nitko ne bi smio znati.
i kao i svaka osoba koja za sebe tvrdi da je realna sa naglaskom na skepticizmu počinjem se utapati u patetičnim mislima koje iz mene ili izvuku nešto produktivno ili me jednostavno zarobe još dublje u melankoliju.
i naravno kao baš takva osoba koja je oduvijek tvrdila da nema želje ni planove, mape ni pregledne nacrte koji kazuju kako u samo tri koraka doći do željenog cilja, shvatim da imam snove.
shvatim da svaki puta kad kao i sada, ostanem bez knjige koju bih mogla nastaviti čitati, bez struje ili jednostavno internetske veze ili samo nečeg gledljivog na televiziji, otplovim u neke mirne i spokojne vode uz ljude koje volim i crveni zalazak sunca.
zamišljam sumrak na osamljenoj plaži uz krijes, gitaru i laganu pjesmu.
zamišljam besciljne razgovore i smijeh.
zamišljam se za velikim volanom old-timera s dušom, s beskonačno ravnom, pustom cestom ispred sebe i nekom country pjesmom u pozadini koja razbija tišinu.
zamišljam se naslonjenu na ogradu palube nekog velikog putničkog broda dok mi vjetar pun oceanske soli prolazi kosom i jedan bijeli oblak kvari savršeno plavetnilo neba.
i što vam više mogu reći o plavetnilu, znate i sami što znači savršeno. znate da su snovi samo snovi, ali možda još sa sigurnošću ne znate da su snovi život.
jer, i u nekom idealnom, savršeno lijepom i nezaboravnom trenutku kao što je promatranje jedinstvenog zalaska sunca dok ležite u naručju nekog posebnog, razmišljat ćete o nekom još savršenijem trenutku. jer snovi su ono što nas tjera naprijed. čak i ako nikad ne budem sjedila za upravljačem old-timera ili stajala na palubi velikog putničkog broda, ostat će mi osjećaj spokoja koji će mi ispunjavati prazne trenutke jer će me moje misli odvesti u neke mnogo ugodnije krajeve...

i na kraju, pitaš se tko sam ja da ti pričam o snovima??
...

-nitko prijatelju, samo koraci u noći...


inspiracija:
knjiga: tribuson - povijest pornografije
pjesma: bijelo dugme - pristao sam biću sve što hoće

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

May I never be complete.
May I never be content.
May I never be perfect.



Napiši mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li ću umeti.

Reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni
staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad
zažmurim.

Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam...

Napiši mi pesmu, molila je, i nisam znao da li ću umeti.
Voleo sam je tako lako, a tako sam teško to znao da pokažem.

I onda, odjednom, na rasporedu mladeža na njenim leđima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...

I tako, eto ti pesma, ludo jedna.

Đorđe Balašević

***

You are not a beautiful and unique snowflake. You are the same decaying organic matter as everyone else, and we are all part of the same compost pile.

On a large enough time line, the survival rate for everyone will drop to zero.

I am the all-singing, all-dancing crap of this world.... I am the toxic waste by-product of God's creation.

Fight Club

I am older than I once was, and younger than I'll be, that's not unusual... No it isn't strange, after changes upon changes, we are more or less the same.

Simon & Garfunkel

arhivirano:

• kinda' love ones

14/10/06 nije ovo nešto redovito
20/10/06 još jučer, sve je bilo drugačije??
12/11/06 ispod popluna
21/11/06 tražim opravdanje jer si ga sama ne mogu dati
26/11/06 post o imaginarnoj poanti
24/12/06 so.I'm not okay.(tonight, tonight)
27/12/06 jedan mali dio mene.showing it
05/01/07 the words are hushed
23/01/06 jer čitav svijet je sada hladna gorka crna kava
17/02/07 jedna haljina, cipele s bakinog tavana, sve pjesme za njega i crvena kosa
28/02/07 a kak se zove i preziva taj matematičar??
22/03/07 kad progovori glas tišine.glas (ne)razuma
26/03/07 you know, supergirls cry too.
27/05/07 take what you have gathered from coincidence.
29/08/07 just like in the movies
10/05/08 brilliant disguise.
23/06/08 Dreams, Amelia, dreams and false alarms..
12/11/08 Ako uspiješ zalediti trenutak, volim te.

• living in a moment

30/07/06 highlights of our feelings
23/08/06 returning to reality
08/11/06 no surprises!!
06/12/06 kad stvarnost udari u glavu.
13/12/06 hodamo na rukama? ooo da.
25/12/06 Božićna čarolija??
16/01/07 she smiled in a big way...
20/03/07 samo trenutak.to je sve što mi je potrebno
03/04/07 pictures of you
01/05/07 jer ovo je čudna večer.
02/06/07 perfect. & how I love Friday
16/06/07 sunce piči...mi crnčimo
01/08/07 people like me never go to vacation
07/08/07 ljeto.
01/09/07 dani običnog tempa.
07/04/08 šutiš/pričaš
06/05/08 Where to Miss?...To the stars!!
11/05/08 po meni se ništa neće zvati.
11/06/08 Do it again.

• facing it.dealing with it...

06/07/06 I don't want to & I never will
19/07/06 samo ponekad, na tvoj rođendan
01/09/06 every second is an opportuniy...i give up
22/09/06 prestani.samo me pogledaj u oči.bang
04/10/06 run, baby, run!!
02/11/06 forgiven
18/12/06 došlo je do kvara u sistemu.
03/02/07 don't wait!
24/03/07 phew,for a minute there, I lost myself,
10/04/07 uzročno-posljedične veze & that shit.
19/04/07 trenutak spoznaje
07/06/07 The Curse
29/06/07 just another lonely night
05/08/07 never is a promise.
21/08/07 lakše je šutjeti.
13/04/08 i svi su digitalni električni.čni
27/07/08 It wears her out.
26/10/08 jedan od onih bez naslova

• štafetni & games

11/01/07 dora je sad kul.
28/04/07 'ko bi reko.
06/07/07 I have never...
02/09/07 Things.

• from tangerine.

24/09/07 Love to be in the arms of all I'm keeping here with me.
25/09/07 post. ništa više i ništa manje.
27/09/07 here comes the sun...and I say it's all right.
28/09/07 I fake it so real, I am beyond fake.
09/10/07 in a land far far away.
30/10/07 o krijesnici.
20/11/07 slamke.
25/11/07 bolest.
30/11/07 spašeni.
01/12/07 za sve je kriva subota.
16/12/07 noć je kratko trajala, a nama je trebala najduža na svijetu
08/01/08 luckily, Im insane.
08/02/08 look at the stars.
22/03/08 paradoks.



Naposletku...

Ti si dobro znala ko sam ja...
Otkud sad te suze, moja mila?

Rekla si da se za točak bršljan ne hvata.
Zalud izgužvana svila...

To je tako...
Ne pravi od tuge nauku, mami svetlo na sledećem bregu...

Okopniće moj otisak na tvom jastuku, kao jezuška u snegu...

Đorđe Balašević

***

I zašto bi nas zapravo bilo briga, Anouk, ako za stotinu godina Sacre-Coeur bude džamija, ili sinagoga, ili nešto posve drugo? Jer do tada ćemo svi biti pijesak, osim onoga Jednoga koji oduvijek postoji; onoga koji gradi piramide; podiže hramove; stvara mučenike; sklada produhovljenu glazbu; poriče logiku; hvali ponizne; prima duše u Raj; diktira što treba nositi; uništava nevjernike; oslikava Sikstinsku kapelu; nagovara mlade ljude da poginu za neki cilj; raznosi vojni orkestar daljinskim urpavljačem; obećava mnogo; daje malo; ne boji se nikoga i nikad ne umire, jer strah od Smrti mnogo je jači od časti, ili dobrote, ili vjere, ili ljubavi...

Cipelice kao bombon