evo budući da je svadba bila fenomenalna, neću pisat o njoj.
samo ću stavit slike kad ih dobijem.
jeste ikad imali osjećaj da ste doživjeli prosvjetljenje?
da živite u nirvani i da nikakvi loši osjećaji ne mogu doprijeti do vas,
negativne vibracije odbijate od sebe tako neprimjetno
da ni ne primjećujete da su vas se dotakle.
smijete se.
isto toliko neprimjetno,
unutar sebe.
i znate da vam taj osjećaj ne može nitko oduzeti.
ili ga pokvariti, narušiti svojim pokušavanjem da vas vrati u stvarnost.
da.
osjećam se tako.
nikad još nisam ovako lako pisala
prsti mi jednostavno klize preko tipkovnice dok se njišem u ritmu
neke pjesme koja je toliko lijepa da je uopće nisam svjesna.
i ne mogu vam reći koja je to pjesma.
jer ni ja ne znam.
više ih ne razlikujem,
jer sve su lijepe ako su napravljene s ljubavlju,
jer zbog ljubavi ne raspoznajemo dobro i loše.
i možete reći da sam glupa,
da živim u zabludi,
da ću nastradati ako ne budem razlučivala dobro od lošeg.
ali znate što???
toliko je lijepo prema svemu osjećati ljubav
da se isplati biti uništen, smrvljen.
jer svijet je prelijep.napokon ga stvarno vidim.
i zašto propuštati njegove ljepote
samo zbog straha da će nam se dogoditi nešto loše??
kako ćemo onda uopće osjećati kad je nešto
TOLIKO PROKLETO LIJEPO.
ja letim.
letim iznad svega površnog, realnog, opipljivog.
stojim bosa na
toplom noćnom asfaltu
noge me toliko bole da to uopće ne osjetim
samo letim na valovima neke pjesme
čije ime ne znam
i ne želim znati
i nije me briga kad će prestati
jer mi je taj opsjećaj toliko duboko urezan u pamćenje
da koliko god ravno hodala
uvijek ću imati osjećaj kao da najboljeg prijatelja držim
za ruku i on me okreće oko svega što znam
neviđenom brzinom
dok ne poletimo...
i ostanemo tamo
gdje nam nitko ništa ne može.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
May I never be complete.
May I never be content.
May I never be perfect.
Napiši mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li ću umeti.
Reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni
staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad
zažmurim.
Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam...
Napiši mi pesmu, molila je, i nisam znao da li ću umeti.
Voleo sam je tako lako, a tako sam teško to znao da pokažem.
I onda, odjednom, na rasporedu mladeža na njenim leđima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...
I tako, eto ti pesma, ludo jedna.
Đorđe Balašević
***
***
Plave linije flomastera koje ocrtavaju blijedoplave linije njezinih vena. Toplina njegove ruke koja drži njezinu i minijaturni brežuljci ucrtani na njezinoj koži koji obilježavaju buduće obrise njezina života.
Djevojke tamnih očiju
***
Ja: X X
Advertising has us chasing cars and clothes, working jobs we hate so we can buy shit we don't need. We're the middle children of history, man. No purpose or place. We have no Great War. No Great Depression. Our Great War's a spiritual war... our Great Depression is our lives. We've all been raised on television to believe that one day we'd all be millionaires, and movie gods, and rock stars. But we won't. And we're slowly learning that fact. And we're very, very pissed off.
Fight Club