subota, 17.02.2007.
jedna haljina, cipele s bakinog tavana, sve pjesme za njega i crvena kosa
sorry.al to je ono što mi se mota po glavi.
eh da.i onaj novi bond.i ne sviđa mi se kraj.buu.šmrc.
imam jednu haljinu.
negdje u ormaru.
haljinu.malenu i šarenu.
XD
nedavno je ta haljina postala moje vlasništvo.
nedavno sam sve pjesme počela povezivati s njim.
[da spomenem i da sam i prijateljičinu malu sekicu uspjela povezat s njim??]
haljina još uvijek nije dospjela na moje tijelo.
nekako je se bojim.
želim neki osobu koja će mi reć da imam preslatki osmijeh
i kad imam veliki komad čokolade na zubu.
pa? možete li mi to zamjeriti?
zar tražim puno?
želim osobu koja će nositi moju sliku u novčaniku.
tek toliko da ga ponekad ugrije kad zahladi...
želim osobu koja će me zagrliti ne samo onda kad ispružim ruke.
kao malo dijete.
zar je to previše. ??
želim obući tu haljinu.
želim biti sandra D.
sandy.
samo jedan dan.
jedan mali nevažni dan.
dan koji će samo meni učiniti razliku.
dan u kojem će me probuditi zraka sunca
iako mi je prozor sa zapadne strane.
dan u kojem će biti toplo i moći ću nositi starke
i neće me zebsti nožni prsti.
i želim da mi tog dana pokriješ oči rukama,
i shvatiš da te prepoznajem po dodiru.
po načinu na koji dišeš.
i po mirisu.parfema.kojeg ni nemaš na sebi.
a ja ga svejedno još uvijek osjetim.
dan kad neću poželjetiti da vratim vrijeme.
i dan u kojem mi sjećanja neće navirati,
iz svakog skrivenog kuta.
kada daleka prošlost neće djelovati kao jučer.
imam frčkavu crvenu kosu.
od prije nekih tjedan dana.
hih.
mislim, crvenu od prije tjedan dana.
a on me gleda ko da je zelena.
znam da sam mala.
al mali zeleni nisam.
gripa je gadna stvar.
hračnula sam I na hlače.
al nisam namjerno.
stvarno.
zna ona.
ko joj je kriv kad sporo korača.
on ide u hemingvej.
i poslije drito u teretanu.
mwahahahaah.
XD
haljinu još uvijek nisam obukla.
već mi je čudno što se majka nije uvrijedila.
stvarno mi se sviđa.
ne znam.
u čemu je problem??
ma obući ću je idući tjedan.
ljudi.boli mi jetra.
i stari kaže da od senilnosti bole noge.
a meni još i glava puca 2 tjedna i dnevno popijem 3 tablete.
cafetina većinom.
ponekad lupocet.ljubičasti ili bijelo rozi.
ili neofen.
baš su mi fora te tabletice.
neke su umotane u zlatnu foliju.
postat ću ovisnik.
čopila sam baki neke kaubojke s tavana.
i u njima našla pauka.
mama je rekla da sam pukla a teta je glasom punim podrške
ustrvdila da je i ona imala fazu bakinog ormara.
oke je. nisam luda.
al teta mi je luda.pa nisam baš sigurna.
XD
ajde.reci ono što želim čuti.
barem jednom taj pravi odgovor.
pa nije to tako teško?
ili možda je?
just.say it right.pljiiiz.
i poletit ću.
kao mala, kad sam mislila da ti od red bulla narastu krila.
ma, nisam ja kriva.
zločesti ljudi.prevarili su me.
a ja sam mislila da djeca to ne smiju piti pa mi je dugo trebalo da shvatim
njihovu zlu namjeru i lažljive reklame.
grrr.
usred noći.probudih se jer ne osjećam jezik.
jer se potpuno osušio.
bljak.
znate koji čudno-odvratni osjećaj.
brrr.
i znaš čega sam se prvo sjetila.
ne sline.
nego tebe.
čak i u tako kriznim situacijama...
iz ovog posta se da zaključiti puno toga.
ja sam jedna kompleksna osoba.
i imam šarenu prugastu haljinu.
beeeeelj.
ljudi su kul.
danas su mi pričali o rukofonima i labelicama.
sweet.
i da.umalo zaboravih.post je za INES.princezu 
dora sluša:
