još uvijek vrlo narušenog zdravog razuma
i vlastite samokontrole
pišem ovo,
ovo što bi mi kao trebalo pomoći.
ovaj puta nemam baš puno za reći jer će moja
poanta biti neuobičajeno kratka i jednostavna.
jedino što trebate i trebamo naučiti u životu
jest da ne smijemo propuštati prilike.
ne smijemo postupati u neskladu sa onim
što nam govori srce
i ne smijemo samo čekati.
čekati da se desi.
samo od sebe.
ja sam blijedi, ishlapljeli oblik čovjeka.
jedan od onih koji su izgubili smisao
jer nisu nikome upotpunili život svojom prisutnošću.
ja sam kukavica.
upoznajte me.
i nikad više nećete čekati.
vidjet ćete najbolji primjer što strah i racionalnost rade ljudima.
naprave od njih neuračunljive osobe koje si više ne mogu pomoći.
savršeno uočavaju probleme i pronalaze riješenja za njih,
sa sve njih,
osim za svoje.
nemojte si dopustiti da budete ja.
samo toliko.

ovaj post posvećujem Marijani,
jer je potpuna suprotnost gore navedenom,
jer je borac.
i drago mi je što još uvijek postoje osobe kojima to mogu učiniti.
kojima mogu nešto posvetiti.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
May I never be complete.
May I never be content.
May I never be perfect.

Napiši mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li ću umeti.
Reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni
staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad
zažmurim.
Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam...
Napiši mi pesmu, molila je, i nisam znao da li ću umeti.
Voleo sam je tako lako, a tako sam teško to znao da pokažem.
I onda, odjednom, na rasporedu mladeža na njenim leđima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...
I tako, eto ti pesma, ludo jedna.
Đorđe Balašević
***


***

Plave linije flomastera koje ocrtavaju blijedoplave linije njezinih vena. Toplina njegove ruke koja drži njezinu i minijaturni brežuljci ucrtani na njezinoj koži koji obilježavaju buduće obrise njezina života.
Djevojke tamnih očiju
***
Ja: X X
Advertising has us chasing cars and clothes, working jobs we hate so we can buy shit we don't need. We're the middle children of history, man. No purpose or place. We have no Great War. No Great Depression. Our Great War's a spiritual war... our Great Depression is our lives. We've all been raised on television to believe that one day we'd all be millionaires, and movie gods, and rock stars. But we won't. And we're slowly learning that fact. And we're very, very pissed off.
Fight Club