srijeda, 29.08.2007.
just like in the movies. + UPDATE
koliko sjebana uopće mogu biti kad idem pisat post u pol 1 u noći, potaknuta Sex&Gradom... i to još točno dan prije nego što sam namjeravala. imala sam sve isplanirano, i temu i sve. ali ne mogu. previše sam psihički sjebana da odem u krevet.
i ako još jednom spomenem riječ sjebana, puknut ću.
ne znam od čega da počnem. gdje? kada sam dopustila da se to desi?
kada se dogodio početak kraja julije zdravog razuma?
prvi puta kad sam ga pogledala u oči? prvi puta kad smo zajedno umirali od smijeha? prvi puta kad smo prešli na 'ekskluzivno'?? ili prvi puta kad smo se opet vratili na to?? je li to bio prvi put kad sam lagala samoj sebi, da mu treba dati još jednu šansu i da će ovaj puta stvarno uspjeti i da će se promijeniti??
ne znam.
najiskrenije ne znam.
nevjerojatno je koliko možete dati čovjeku koji vam ništa ne daje zauzvrat.
a vi kao ovisnik o mrvicama njegove pažnje uvijek tražite još i još, bez obzira što znate da to nikad neće biti dovoljno da vas nahrani, čak ni onoliko malo koliko je potrebno za preživljavanje.
preživljavanje nečega što u vašoj glavi liči na neku perspektivnu vezu.
perspektivnu svaki put iznova, nekih 4-5 puta.
to je u stvari neka vrsta fenomena.
kad se sjetim kakve sam samo srcedrapajuće priče pričala ljudima kojima je stalo do mene i koji su govorili da se maknem od njega.
priče o tome kako on samo ima problema s izražavanjem osjećaja, kako se boji bliskosti jer život baš i nije bio blag prema njemu. kako se on njima čini takav kakav je, ali on je u stvari potpuno drugačija osoba kad je samnom.
najviše što sam ja ikad izvukla iz njega su riječi: nemoj plakat, molim te, samo nemoj plakat.
nekoliko puta.
izgovorene uz tako mili izraz lica kao da će zaplakati samnom.
i onda bi me zagrlio, koliko god se ja otimala.
i smirio.
uvijek me znao umiriti, opustiti, razveseliti. kad je htio.
ali trebala sam odmah shvatiti.
takav nikad neće zaplakati za tobom, zbog tebe ili s tobom.
ne samo to, čim se okrene na drugu stranu zaboravit će da se išta i dogodilo.
čim shvati koliko ljudi čeka i žudi za njegovom pažnjom, ta jedna mala, nevažna ja, bit će negdje daleko, miljama daleko od njegovih misli.
a znate kad se takvi vraćaju??
kada pomislite da ste napokon sretni bez njega.
kada se pojavi netko drugi, vrijedniji.
netko tko bi vas držao kao kap vode na dlanu.
i još je strašnije to, što uvijek odaberete njega.
njega za kojeg su bile potrebne noći i noći ne spavnja da uopće više i budete u stanju probuditi se. a kamoli sretni.
prvi puta da sam ovo rekla, nazovimo naglas.
imate ekskluzivu.
znači li to promjenu??
hoću li izdržati to što će svakog dana proći pokraj mene.
hoću li moći gledati kroz njega.
hoći li moći ignorirati to što ću otupiti na nekoliko minuta nakon toga, jer nije ni primjetio da su nas dijelili samo centimetri.
hoću li se okrenuti kada čujem nekoga da igovara njegovo ime??
hoću li moći ignorirati mučninu svaki put kad čujem mobitel da vibrira, i prazninu jer potajno znam da nije on.
i dalje ne vidim rješenje.
drugi ga vide.ali potpuno odvajanje od njega je nešto za što nisam sigurna da sam sposobna.
to rješenje mi nije prihvatljivo.
u stvari, možda u tome i jest problem.
možda mogu, ali ne želim.
možda stvarno u meni čuči jedan mali mazohistić.
i ne odlazi.
zašto je Carrie uspjela??
uspjela se 'odvezati'??
da, zlato, nije ti ovo Sex & The City.
UPDATE:
julija vam je odlučila nešto pokazati kako bi skrenula pozornost na neke 'vedrije' strane svog života.
koja faca može ovo napravit, nek se javi, platim joj cugu.
[kliknite na slikicu kako bi uvećali ovu divoticu (umanjenica je tu s razlogom)]
julija vam je odlučila nešto pokazati kako bi skrenula pozornost na neke 'vedrije' strane svog života.
koja faca može ovo napravit, nek se javi, platim joj cugu.
[kliknite na slikicu kako bi uvećali ovu divoticu (umanjenica je tu s razlogom)]
